

„ma znam ja da ovo vama može zvučati kao još jedna priča o (još) jednom specošu”
ma znam ja da ovo vama može zvučati kao još jedna priča o (još) jednom specošu al ljudi, specoša nema dva ista na svijetu cijelom, zato i jesu SPECIJALNI, zato su oni specoši, a Žak, Žak je jedan od mojih specoša pa zato o njemu mogu ispričati najposebniju priču 🙂 Volimo se Žak i ja, Jako. S tom razlikom da bi on prije umro nego priznao 😄 Al zato sam ja tu, da pričam o tome kolko se mi volimo odnosno kolko Žak, kolko god to skrivao, ima srce rastezljivo ko žvaku čim ja ovolka mogu u njega da stanem a i nagurao je još poneke, sam neće ni to da prizna... 😉 2016. je Žak rođen, iste godine, samo dva, tri mjeseca kasnije završio je u Azilu i ovog puta riječ "završio" koristim sasvim svjesno sa sasma prikladnim značenjem jer ono što su ljudi uradili od njega prije nego li je došao k nama jest to da je Žak gotovo uopće neudomljiv lik. Možda. Ako me Azil ičemu naučio onda je to da riječ "nikada" ne treba nikada izgovarati sa bahatom samouvjerenošću 😉 Bio je štene, ogromno i lijepo medasto štene koje je tolko trtarilo od ljudskog dodira da smo mjesece potrošile na socijalizaciju i zaista nikad se nismo toliko trudili oko nikoga ko oko njih četvero (on je Alexin i Upsikin braco, ako niste znali 🙂) i Alex će vam danas prići, s njom ćete moći relativno normalno komunicirati a Upsi i Žak su neka sasma druga priča, ona specijalna. Volim al baš jako volim s njima u šetnju. Žak živi s Upsi, Lolom i Walterom. Kvartet koji ni sam bogo ne bi spojio al nama se nekako zalomilo i ima tu puno čarolije u tim šetnjama jer ih prate i Miladin i Minka i još mnogi specoši su tu bili prikrpani pa (!) udomljeni! pa sada šećemo nas 7 i ja jako volim te šetnje. A znadem da ih voli i Žak. Znaš kako? Tako što pod 1. - on ekšli prošeta samnom tu cijelu šetnju a pod 2. što me često s leđa, tako u trku i kao skroz nonšalantno (a kontam da mu srce ko propeler vrti i samo što ne odleti!) dođe i tunkne me s leđa, onak u noge,il u križa, jednom čak i u ruku (al to kontam da je stvarno bilo slučike 🙂) i to bi trebala biti kao neka pusa, bar ja umišljam da jest 🙂 Ono što sigurno znam da je jest to da smo si dobri i to on meni tako kaže, nije baš nešto rječit al se savršeno kužimo moj Žakac i ja 🙂 I jednom ima da mu parkiram pusu posred tog lijepog čela (pa samo sad dok fotku gledam dođe mi da mu obećam da ću sutra već! 🙂) a do onda ćemo se volit šetnjama, malkoc većim repete porcijama i onim pusama koje mu kao slučajno ispadnu 🙂 (a ja ih skupljam ko da su rijetki trofeji i nedam nikom da mi mog legu dira!)