

„pa joooj, ne znam kako da vam ga opišem, kad je on neki mali mješanac,”
pa joooj, ne znam kako da vam ga opišem, kad je on neki mali mješanac, ko da mu je čača bio jedan od Snjeguljicinih patuljaka a mater Luda Šumska Gljiva (ona žarko crvena sa zavodljivim bijelim tufnama pa se svi vilenjaci i patuljci ložili na nju 😄) s tim da mu je barem neki tetak bio mali plišani medo pa je i na njega povukao 😀🤗🧸 Jako sam, odma da priznam, slaba na ovo malo stvorenjce koje čim me vidi stiže gegajuć se pa ja čučnem pa on s noge na nogu, sve onako zdesne nalijevu pa drito k meni pa pusu zalijepi di god stigne a ja se ne bunim, fino mi, on mi je fin, on mi je nasjeo na dušu ko kredit na plaću 🤭🙃 Taj mali dedica zdepasti, vlasnik tih, teškom mukom zarađenih, čitavih sedam kila je najslađi vilenjak kojeg znadem. A znadem puno vilenjaka 🙂 Ima Reli 12 godina i sve su, znate, bile teške. Ne bi ni stigao do Azila da ga vet. isnpekcija nije oduzela a kad oni konačno odluče nekoga oduzeti onda znate koliko je sati. I zato sam možda slaba na njega, ta starčad azilska mi najteže pada pogotovo kad pomislim na zimu koja će stić, nijedna nas još nije preskočila, a on u Azilu i džaba grijanih prostorija kad je previše pasa, jednostavno previše govana s one strane ograde, to je. I zato nam treba ta doza dobrote, taj neko, ta samo jedna dobra osoba koja je već negdje gore upisana kao njegova spasiteljica, samo čekamo da se javi, da se prepozna, da dođe. I možda te sad strah godina, strah njegovih malih bolesnih zglobova, strah budućnosti, troškova al nemoj, ne bismo ga ostavili nikada uostalom već sam mu obećala da ako se nekome uspije uguziti da ćemo mi sve oko njegovih troškova, šta god bude od lijekova, od svega samo da ga vidim u nekom malom krevetcu, za male kerovce, kako kipi iz njega i kuka da mu je vruće a vani kroz prozor se vidi zima. (ništa, majkemi, nisam slagala. Kužimo mi da je teško naći sreću za starčića kojem srce malkoc drukčije kuckara i koji neće nikad optrčati svijet, što zbog godina, što zbog artritisa i zato šta god bude trebalo za njega, počevši sa lijekovima koje prima, SVE će biti naša briga i njegovih kumova, tvoje bi bilo samo da ga voliš, da mu pokloniš tople zime. To mi ne možemo)