

„Znam da vas nije lako nagovoriti da udomite psa koji ima 8 godina”
Znam da vas nije lako nagovoriti da udomite psa koji ima 8 godina i ja znam zašto vi tako birate al vi nemate pojma ono što ja znam a to je da još punih 7,8 godina možete uživati u najboljim godinama, u društvu psa koji ima sve one osobine koje se u knjigu ljudskih očekivanja pišu zlatnim slovima a svejedno, eto svejedno ona ostaje i ostaje u Azilu i tako godina za godinom. Ovdje je ostarila, ovdje joj ih se desilo skoro svih osam. Nikad nije saznala kako je zimi biti s prave strane prozora. Ili kako zvuči noćna tišina. Ili kako izgleda kad ne moraš čuvati svoju zdjelicu niti svoju kućicu niti svoja leđa. Nema Nola pojma kako je kad ti netko kaže da si šušumiga i kad te pita oćeš li i ti na kavu. Il do trgovine. Il do parka. Nema Nola pojma ni da postoji išta od toga, njoj je svijet sveden na 4000 kvadrata azila, čestu promjenu cimerica i cimera (jer svi odlaze udomljeni iz Azila, osim ponekih ko što su bili Miladin il Bard...oće li tako i ona?) i ono malo skljaštrene šetnice koju nije mogla zaobić sječa. Sad ni tamo dolje, jedinom zemaljskom raju ovih pasa nema šume, nema hlada. Još mala, ovog puta samo naša mala apokalipsa. A svijet ne zna da je Nola dobra kolko neko uopće može biti, da postoji dobrometar ona bi na njemu bila u nebesima. (eto jbg, to je sve da je Nola ikad bila u nebesima). I da je odana. Jako. Sve šta sam joj ikada rekla nikad niko drugi za to nije saznao 🙂 Nemate pojma, jer da imate ne bi ona bila azilantica, odavno bi neko od vas za nju rekao "ona je moja". Nola je na prvu plašljivija. Možda bi ona rekla "opreznija" i vjerojatno bi bila u pravu, šta god ja znala reć ona bi rekla bolje a bez ijednog prosutog slova 🙂 Voljela bih da ju upoznate, da date šansu psu zbog kojeg ćete mi zahvaljivati do kraja svog života što sam vas nagovorila 🙂 Nola ima 25kg, zna šta je kućni red al ne zna šta znaći imat kuću. Koja tužna ironija...