

„Postoje ti psi u azilu koje ne možeš opisati riječima i tad srce govori jezikom koji razumije samo duša.”
Postoje ti psi u azilu koje ne možeš opisati riječima i tad srce govori jezikom koji razumije samo duša. Posebna je to priča o posebnim psima, onim našim specošima gdje ta riječ podrazumjeva beskonačnu ljubav i nježnost prema svijetu neprilagođenom biću. I baš zato ti srce malo više zatreperi i dobije tu zaštitničku crtu, onu koja obavija i štiti od ostatka svijeta ❤ ❤ Minka je rođena davne, 2011. godine, njena majka Magdalena svoje klince smjestila je u rupi ispod razrušene kuće u Tenji cijela ekipa potpuno nesocijaliziranih štenaca (ipak, tako se preživljavaju zli ljudi) i predivna, predivna mama Magdalena tako su stigli kod nas! Iako se Minka sve ove godine držala sa strane, dio je naše priče, našeg nastajanja i rasta, dio naše stvarnosti. Preživjela je ona s nama sve zime, snijegove i blato, smrznute kante i pipe, toplu vodu na samo jednom mjestu u cijelom azilu. Nisu je poštedila ni ljeta, vrućine, komarci, veselila se s nama nastrešnicama i mrežama da im osiguramo hladovinu. Dočekala Minka da drveće naraste. Dočekala Minka da odvojimo dio azila za bokseve za specoše, dio gdje se manje prolazi, psi ne izlijeću na putu u ispust, da joj damo malo više mira. Od kad je došla izbjegavala je ljudski dodir, zavlačila se pod kućicu, iza kućice, bježala gdje god bi stigla čim bi vidjela da joj prilazi netko na 2 noge. I nakon ovih silnih godina i dalje pomaziti je se može samo preko ograde (ono kad gurneš prst i umreš od sreće jer ga je došla ponjušiti pa malkoc još stigneš preći joj preko njuške 🙂 ) u šetnje ide (naučila je ipak da postoje i dobre stvari u životu!), naravno bez povodca i nikad nije iznevjerila povjerenje, može se šetati cijeli azil kraj nje, nikad neće nikog napasti ili prići da bude napadnuta. Ako ćemo iskreno, ona ne ide za nama šetati nego za svojim cimerom, s njim se jednako tako i vrati u svoj box. Iako sumnjam da će doći ona radosna vijest, blagodat o kojoj skriveno maštam pa se ne usudim ni napisati... I mada su sve manje šanse da se to čudo dogodi... znajte: Azil postoji ne zbog njih, nego i za njih!!!