

„Majkumu njegovu, kako zna kad je dobar, kako zna kad ga se hvali, kako lik zna primiti komplimente!”
Majkumu njegovu, kako zna kad je dobar, kako zna kad ga se hvali, kako lik zna primiti komplimente! Naš Medo ❤ Poveo me nekidan u šetnju, ruku na srce, baš mi nije bio dan i jedino što me je moglo vratiti u život bila je jedna dobra šetnja, a tu je najveću ulogu odigrao baš on, glavom i bradom, Medo! Zadnja šetnja nam i nije bila slavna, on jedva da se pomakao, a ja sam više čučala i mazila ga nego hodala. I ajd krenemo nas dvoje, ja već sa predrasudama od ranije ( eh mi ljudi...) kad onoooo, Medo je najsavršenije društvo! Miran i lagan hod, tu i tamo digne glavu, zaviri ti u dušu kroz pogled, tutne te njuškom da se mal pomazi i ide naprijed! Ekipu koju smo sreli nije ni doživio, dovoljno mu je bilo da ih pogleda, pozdravi i nastavi svojim putem 🙂 I tako smo vam nas dvoje zaglavili uz Dravu, premašili smo itekako onih ko fol predviđenih pola sata pa smo i na ručak zakasnili 😉 (nitko nam nije zamjerio 🙂 ) I sve se isplatilo jer Medo se napokon opustio u šetnjama, napokon uživa i napokon smo se bolje upoznali ❤ E sad kad znate gdje se krije najbolje društvo, dođite im, baš svaki dan jedva čekaju da nekog novog upoznaju 🙂