

„Inzistirao je da bude ozbiljan na fotografiji pa smo se nakon što smo mu opalile oba profila i jedan poluprofil”
Inzistirao je da bude ozbiljan na fotografiji pa smo se nakon što smo mu opalile oba profila i jedan poluprofil odlučili na ovu fotku, on je rekao da si tu najviše liči sam na sebe a ja mislim da je u pogledu skupljeno puno toga što on ne zna reći a volio bi. Mislim, zna on da kaže samo ne znaju svi ljudi kereći, to je. On vam se zove Jozef, rodio se u ranu jesen 2024. i nitko mu nije rekao "dunjo moja" nit su tambure zvonile u transu, dvije godine kasnije ostavili su ga kod poljoprivrednog instituta sa ranama po koži i teškom pothranjenošću ispod kože. A on i dalje voli ljude. Divan je, ne postoji puno riječi koje mogu pseću odanost dostojno opisati, nisu još izmišljene na ljudskim jezicima, na kerećem je zato svaka druga 🤗 On je baš točno takav. Pas kojeg su crtali po slikovnicama misleć na Najboljeg Prijatelja Čovjeku, nježan, drag, beskrajno odan. Eto takav vam je Jozef i kad dobije još koju kilu a na tome radimo punom parom, Jozef će biti maneken, mislim gle mene šta pričam...već sad je! Samo kad se udeblja moći ćete ga grlit a da vam se pri tom srce svaki puta ne stegne, svaka kost koja sad ubode podsjetnik je na ono šta je Jozef siroče dvije pune godine živio... Jedino što moram u negaciji o njemu napisati to je da ne voli druge pse, znači mora biti jedinac al to mi nekako i pošteno, predugo je apstinirao od ljubavi i dobrog života, pošteno da kad ga udomite da ništa ne mora dijeliti ❤