

„izgleda ozbiljno ko hercinfarkt, točno da se ružni snovi uplaše”
izgleda ozbiljno ko hercinfarkt, točno da se ružni snovi uplaše (zato pse zovemo anđelima, nema ružnoće koja se pored njih može u snove vam prošverat) al Đole se ne zove džaba Đole i ja ga ne zovem džaba Đolence, moj Đole je pilence 🥰🤗 Daklen, upoznajte najbržeg vrtiguza Azila, kerče pjesničke duše, malog petra pana koji može s cijelim svijetom u kolo al samo da ne bude još koje muško kerče, uvlačiguzu koja čara repom a bara očima, to ja skraćeno zovem šumskom terapijom, ne treba ti ni gljiva ni san o slobodi, sloboda pored tebe, samo ju trebaš pustit s povodca 🙂 Đole se rodio 2019. ko god ima psa tog godišta zna da je bila extra dobra berba, ovo malo šta nije pobrano to imate sreće da ja imam jednoga 😃 Onako je, pa kako da ga opišem, manjeg srednjeg rasta, onako stvarno aman taman, znaš kad djeca uče crtati pa kad umjesto da odrastaju s jednim ona sirota crtaju psa? E pa takvog baš crtaju, ko Đoleta. Đole je, moglo bi se reć, san svakog djeteta 🙂 Lik je beskrajno divan u interakciji sa ljudima, al baš baš ono, al baš! Kad mu se obratiš mrda repom, ma cijelim dupencetom, sve živo izgleda ko da ga je neko u struju utakao 😄 Ja jako volim te takve bombončiće koji ti učas osvjetlaju danu obraz, baš znaju dić raspoloženje, e pa Đole, što bi reko pokojni Đole (a možda i nije poteklo od njega al bio red da i njega spomenem, jelda? 😄) ume da razume i to je ono što trebate tražiti u drugima. Znam, da je s ljudima, oh itekako, kudikamo teže al ej! Zato imamo pse 🥰 Đole zna sve, ima dovoljno godina da razumije ljude i to da je ljudima važno da je on uredan, čist, kako se na povodcu šeta i tako te finese a ovo sve ostalo: to kako se okicama šara, repom čara, srcetom obara... to mu je prirodno, ko vode pit. Dođe svakom čovjeku tren da mu treba neko ko će bit duša njegove (il njene) duše, svako treba jutra u kojima mu se neko bez izuzetka raduje, svako treba svog Đoleta, to je to!