

„Pa nek kaže tko šta hoće...”
Pa nek kaže tko šta hoće... ali i smo Borisom kolektivno oduševljeni, a valjda se nešto i nas pita i naša vrijedi... Genijalan je pas, jaaako nježan u ophođenju s ljudima i umiljat, topiš se ko baklava na vrelom slavonskom asfaltu kad te zakači s obje šape oko nogu. Zakači i ne pušta a i ti se zakačiš za njega i ne možeš da ne suosjećaš s psom koji se Azila ni ne sjeća. Tko se živ sjeća ono što je proživio kad je bio malih nogu još posebno kad to uključuje napuštanje. Tako da njemu ovo i nije povratak nego stres da nakon pet godina života kao član obitelji... preko noći to više nije. U šetnjama je savršen, odličan na povodcu, možeš mirno uživati u prodavanju zjaka i ne bojati se trzaja ni leta preko njega jer ti se neće uplesti pod noge. Baš je lagan kao perce 😁🧡 Boris je naučen na život unutra i ne kuži čemu služi kućica, spava u krevetiću pored nje. Uredan je unutra, zna lijepo sjesti kad mu se priži grica, ne skače po ljudima a i sa cimericom je pravi gentleman, pušta ju da prva jede, da prva izleti iz boksa u ispust, sve fino i kulturno. Rođen je u veljači 2020. godine i ima šesnaest kila. 🧡 I sad se nadam da će ga udomiti vaša duša prije zime a ne moje piskaranje, jer zime nisu romantična priča u Azilu. Za neku ćošu u vašoj dnevnoj sobi i krevetić u njoj, dobili biste najveću privrženost koja postoji, psa koji je prošao pubertet, sve zna o kućnom odgoju i sad možete zajedno uživati u onom najboljem dijelu života s psom bez početnih problema. 🩷