

„Pa nisam čarobnjak, ne mogu opisati psa jednom riječju!”
Pa nisam čarobnjak, ne mogu opisati psa jednom riječju! 😄 Skratila bi ja priču, majke mi, ali ova je o Bobiju, a o Bobiju se baš ima što napisati, malo je prostora da stane sva ta njegova vedrina i zaigranost, ta slatkoća, dobroćudnost i ona njegova silna želja za pripadanjem 🩷 Bobi je onaj pas koji vam prvi dotrči kad uđete u njegovo dvorište, dotrči pa se smije, baca oko nogu, skače od veselja, kao da ste mu upravo donijeli najbolju vijest na svijetu, a vi samo došli otvoriti vrata da izađe u ispust. 😄 On vam je i veliki ljubitelj psećeg društva, nema tu kod njega nikakvih predrasuda, kojeg su spola, koje boje, jesu li veliki ili mali, samo nek su psi i nek ga vole! A da nije pas, sigurna sam da bi bio riba, jer mu je voda najdraže agregatno stanje, tu se čovjek može kupati, brčkati, roniti, praviti budalu od sebe, sve po pravilima Bobijeve kućne politike. 😂 I taman kad pomislite kako takav jedan vedar, dobar i društven pas mora imati svoj sretan kraj, sudbina je morala uplesti svoje prste, a čovjek, po svom starom običaju, sve pokvario i promijenio mišljenje pa je spašavanje i udomljenje postalo ono hladno ljudsko: „Ajde ti u Azil, u našem životu više nema mjesta za tebe.“ Bobi je rođen krajem 2025. godine, zgodan mali pas idealne kilaže, taman 14 kilica, taman za život, za šetnje, za kauč, za brčkanje i za pravljenje društva, a on bi se, najradije samo lijepo sakrio pod vaš plašt ljubavi i ostao tamo doživotno. ❤️