

„Oduzima dah koliko je lijep, jelda?”
Oduzima dah koliko je lijep, jelda? Točno tako sam i ja reagirala kad sam vidjela Atilu prvi puta 🙂 ma lažem, svaki puta kad ga pogledam se moram bar nasmiješiti, ima točno u njegovom izgledu nečega što oponaša i njegovo stanje duha, te neke radosti življenja, tu dobrotu koja nikad, niti u jednom njegovom nestašluku nije prekoračila granice dobrog ukusa 🙂 Svaki njegov pogled otkriva neiscrpnu radoznalost i želju da sudjeluje u svemu što se događa oko njega. Zainteresirat će ga žbun kraj puta, listić što nosi vjetar ili presijavanje kamenčića na dnu Drave 🙂 Tolko je divan i razigran s drugim kerovcima, znate kak živnu kraj njega! Znaš kak ja živnem kraj njega! 🙂 Brzo uči i moram ga pohvaliti da ga smijemo pustiti da se istrči bez povodca, vjerujući mu da će se na poziv vratiti i vrati, svaki puta! Voli se kupati i s prvim suncem se bučnio, maksimalno uživajući u tom malom daru koji mu možemo ponuditi. Atila je veći pas, onako vižlast i iako rođen 2023.godine, njegova moć leži u njegovih 24 kilograma čiste snage i rad s njim nije samo privilegija, to je potreba. Treba smjer, treba strpljenje, treba ruku koja će ga naučiti suživotu. Imao je šansu za udomljenje ali nije uspjelo. Bilo bi dobro da se nađe netko kome Atila nije prvi pas, netko tko će znati njegovu energiju usmjeriti u pravi smjer. Netko tko će se zaljubiti u njega i s ljubavlju i strpljenjem dovesti Atilu do savršenog psa odnosno netko tko će razumjeti potrebu da se ne stoji u mjestu, ako nađe nekoga ko isto tako voli trošit energiju, Atila će biti svršen pas, savršen! Ipak, kad te pogleda onim toplim očima, znaš-vrijedi svakog truda. Jer u njegovom srcu nije samo snaga, već i odanost, ljubav, ona neukrotiva radost koju nosi svaki pas koji sanja velike pustolovine ❤