

„Možda je Almir vječni dječak, onaj klinac iz ulice koji odbija odrasti do zadnjeg trenutka, pa su mu loptice bijeg od stvarnosti, dok je loptica tu, bit će i igre, trčanja i veselja.”
Možda je Almir vječni dječak, onaj klinac iz ulice koji odbija odrasti do zadnjeg trenutka, pa su mu loptice bijeg od stvarnosti, dok je loptica tu, bit će i igre, trčanja i veselja. Možda i u našim azilskim bazenčićima sanja o otvorenoj pučini... Ali ono što je sigurno, da se iza maske nasmiješenog, zaigranog psa, rođenog u srpnju 2025. godine, krije jedno ogromno srce, puno empatije i neke lijepe volje da se prilagodi i uljepša dane jednoj od starijih kujica, kojoj je život namijenio da ga provodi u Azilu i za koju nikad nitko nije pitao. Pa on, takav mlad i vedar, ne prelazi granicu smaranja, nego daje sve od sebe da joj izmami osmijeh na lice, malo je animira, malo gnjavi i bude joj društvo. ❤ Almir je i žgoljavko po osobnom odabiru, vjerovali ili ne, jedva je 13 kilica sklepao, a kad ga vidiš na fotki, čovjek bi rekao da je barem duplo veći. Stvarno se nadam da će se netko prvo zaljubiti u te njegove obrvice ili bijele zubiće, a onda promisliti je li spreman još puno godina bacati lopticu, jer Almir bi, čini mi se, mogao trčati za njom još godinama. Nadam se da će taj netko biti spreman sve te godine voljeti Almira i davati sve da mu uljepša život.