

„Da je fin, pristojan, najbolji, predivan, to sve može čovjek reći za 99% Azila,”
Da je fin, pristojan, najbolji, predivan, to sve može čovjek reći za 99% Azila, e al imamo i mi onaj 1% 😄 To su naši specoši, psi koji su special forces Azila i za njih vrijedi...paaaa neka druga knjiga dojmova 🙃 Ovo je Adil, ko ga ne zna nema pojma da sve to što je Adil danas stiže iz mnogih, a loših da, godina prije Azila. Lanac. I dan ga je previše a di neće bit tri godine. I najoštriji bi pukli. Ko sajla. U takvim situacijama, znam da ima ljudi, skloništa, udruga, znam da se češće odlučuju za smrt nego za rehabilitaciju. NIKAD se nismo odlučili za takav poraz, kad je poplavila Gunja 2014. i sve one pse sa lanaca, sve pse sa problemima u ponašanju, sve agresivce smo doveli k sebi u Azil. Svi su bili udareni ali su nas svi zavoljeli, kolko smo mi voljeli njih o tom neću da se ne raspadnem, nema ih više živih ali mi neki fale ko da su mi bili familija. Pa i bili su, da. E Adil je od takvih koje je čovjek zajebao žestoko a onda kad je Adil postao zvjerka onda su htjeli da mi riješimo zvjerčicu, nisu imali ćuke ni da ga odvežu sa tog usranog lanca. 2021. je postao naš. S Adilom nema puno maženja. Što je najgore od svega on se baš voli igrati, voli se maziti ali jednostavno se toliko boji dodira da u nekom momentu samo zblokira i odreagira a ima 35 kila pa kad on odreagira malo ti se zacementira u gaćama 😃 Pa se ne mazimo i dobro. Mirna Bosna 🙂 Ali zato... Adil piči u šetnje bez povodca, ide u Ispust, ulazi u svoje dvorište čim ga se zovne. Uzme gricu iz ruke, veseli nam se, pojeo bi neprijatelja 🙂 (a ima tu neke zadovoljštine, lagala bih kad bih rekla da ne bih uživala 😃) nemoš mu nać zamjerke osim toga da s njim ne moš ko sa svim drugim psima. Nema s njim cilemile drndanja, jednostavno ga ne diramo i sve paše i sve štima 🙂 Jako al jako voli društvo razigranih kujica, u šetnji ga je milina gledati, baš ga svi volimo šetati, nekad se i otimamo ko će 😃 Mogao bi se udomiti na neki veliki ranč, imanje, možda firmu, negdje gdje bi imao slobodu kretanja, gdje bi imao društvu drugog psa s tim da bi morala biti cura i da bi morao ići u šetnju, obožava jurcati, o b o ž a v a al obožavali biste i vi, trčali ko forest da tri godine niste mogli ni koraka. Jako je poslušan u šetnjama i nikad al nikad nije i nikad neće nikoga atakisati iz čistog mira. On je ovako malo starozavjetni tip 🙂